Unazad više od godinu dana naša javnost je preplavljena bombastičnim izveštajima u svim medijima da je u neposrednoj blizini Bora u lokaciji Čukaru Peki pronađeno rudno ležište bakra i zlata koje po kvalitetu sirovina predstavlja ležište svetskog značaja. I to je tačno. Neki mediji su čak išli dotle da hiperbolišu njegov značaj i da ga svrstavaju u „najveća svetska ležišta tih metala“, što naravno nije tačno.
Ovaj članak sam napisao kao stručnjak i dobar poznavaoc prilika u oblasti rudarske industrije. U sasvim dobroj nameri da istaknem naš odnos prema onome što je naše i onome što je tuđe. Mi već više od dve decenije posedujemo sistematizovane podatke o rudnom ležištu Borska Reka koje je po potencijalnosti možda i značajnije od rudnog ležišta Čukaru Peki. Ali mi o tome ćutimo. Ne znamo ili nećemo da iskoristimo njegovu izuzetnu potencijalnost. Nemo gledamo kako kanađani ispred našeg nosa rade isto ono što mi niti hoćemo niti umemo. Zbog toga dajem javnosti na uvid skraćeni izvod iz studije Svetske banke koji već 12 godina leži po nečijim fijokama.
LOKACIJA
Rudno ležište „Borska reka“ se nalazi u istočnom delu Republike Srbije, u centralnom delu tzv. „Timočkog eruptivnog basena“, u industrijskoj zoni u krajnjem severnom delu grada Bora.
Grad Bor je lociran 240 km jugoistočno od Beograda, u blizini granice sa Republikom Bugarskom. Do Bora se od Beograda putuje 160 km autoputem Beograd – Niš do Paraćina, a zatim regionalnim putem 80 km do Bora. Kroz Bor takođe prolazi moderna železnička pruga Beograd – Niš.
GEOLOGIJA
Rudno ležište „Borska reka“ predstavlja veliku porfirnu mineralizaciju bakra smeštenu na dubini od 400 m do 1200 m, dokle je istraženo, pa i dublje, ali u tom delu nije istraženo. Zaleganje rudnog ležišta je usmereno prema severozapadu pod uglom od 450. U svojim nižim delovima naslanja se na tzv.“Borski rased“. Ležište po svojim dimenzijama spada u grupu velikih rudnih ležišta. Na dubini 800 m do 900 m od površine ima najveću površinu, gde mu je dužina 1500 m a širina 700 m, odnosno površina od 500.000 m2.
Rudno ležište je istraženo dubinskim bušenjem sa površine početkom sedamdesetih godina prošlog veka. Izbušeno je 53 bušotine ukupne dužine oko 54.000 m, posle čega je izvršena kategorizacija rudnih rezervi klase C1 koje su u okviru graničnog sadržaja 0,3 % Cu iznosile 616.796.899 t rude srednjeg sadržaja 0,605 % Cu, 0,225 g/t Au i 1,911 g/t Ag. U periodu od 1982. god. do 1986. god. izvršeno je istraživanje iz Jame sa nivoa k – 155 m (550 m od površine terena) kroz izradu hodnika u dužini od oko 1.500 m i paralelno dubinsko bušenje iz njih. Istraživan je prostor iznad kote k – 155 m. Zatim je 1998. god. izvršeno još jedno istraživanje dubinskim bušenjem sa istog nivoa, ali prostora ispod k – 155 m, sve do k – 540 m. Ukupno je u cilju istraživanja rudnog ležišta „Borska reka“ izbušeno što sa površine, što iz Jame, 112 bušotina ukupne dužine oko 65.000 m. Zona rudnog ležišta do dubine od 800 m (kota k – 395 m) je istražena i kategorisana kao „B“ rezerve, dok je zonu ispod te kote potrebno doistraživati da bi se i ona mogla prekategorisati u „B“ kategoriju. Procena je da je u tom cilju potrebno izbušiti još oko 50.000 m dubinskih bušotina iz Jame.
U sklopu programa istraživanja obavljenog tokom 1998. god. izvršena je i kompletna inžinjersko-geološka prospekcija i analiza jezgara iz istražnih bušotina, obavljeno je obimno i detaljno laboratorijsko ispitivanje fizičko-mehaničkih osobina pripremljenih uzoraka i izvršena su tehnološka ispitivanja flotacijske prerade rude.
Početkom godine 2005. urađen je geološki blok-model, čime je uokvirena baza podataka rudnog ležišta „Borska reka“.


a) b)
Sl. 1: Prostorni položaj rudnog ležišta “Borska reka“, poprečni presek (a) i odnos sa površinom terena (b)
Po geološkom blok modelu ukupne geološke rudne rezerve iznose:

Geološke rezerve do k – 450 m, koje će biti obuhvaćene pri definisanju eksploatacionog bloka prve faze otkopavanja iznose (klasa A, B i C1):

Aprila 2005. god. u saradnji stručnjaka Svetske banke, NCL projektantske kompanije iz Čilea i RBB Bor u „Analizi potencijalne primene metode blokovskog samoobrušavanja“ izrađen je scenario eksploatacije rudnog ležišta „Borska reka“ uz primenu metode otkopavanja „block caving“. Po tom scenariju u eksploatacionom bloku prve faze otkopavanja do k – 450 m obuhvaćena je ruda sledećih karakteristika:
Količina rude 137.430.000 t
Sadržaj Cu 0,557 %
Sadržaj Au 0,231 g/t
Sadržaj Ag 1,681 g/t

Sl. 2: Eksploatacioni blok prve faze otkopavanja rudnog ležišta “Borska reka“
KONCEPT OTVARANJA I TEHNOLOŠKI TOK RUDE
Po scenariju razrađenom u pomenutoj studiji Svetske banke za eksploataciju će se pripremiti prvi (gornji) eksploatacioni blok sa nivoom podsecanja dna bloka na koti k – 450 m, dok će transportni nivo (transportne trake) biti na k – 500 m. Sa tog nivoa se uskopima ruda trakama prevozi do bunkera na nivou XV horizonta, a dalje izvozi kroz cev bivšeg servisnog okna na površinu. Servisno okno će se preraditi u izvozno okno, a izvozno u servisno. Dalje će se ruda transportnim trakama po površini terena prevoziti do flotacije Veliki Krivelj.
METODA OTKOPAVANJA
Rudno ležište „Borska reka“ po sadržaju bakra i ostalih metala spada u red siromašnih rudnih ležišta i jedina metoda otkopavanja uz čiju se primenu mogu obezbediti ekonomski povoljni efekti je tzv. „block caving“. U doktorskoj disertaciji dr Branislava Mihajlovića je dokazano, a u studiji Svetske banke potvrđeno, da se takav način eksploatacije u rudnom ležištu „Borska reka“ može tehnološki i ekonomski uspešno primeniti.
Suština te metode otkopavanja je u tome da se rudno ležište poduhvata na velikim dubinama, sa visinom eksploatacionog bloka od 200 m pa čak u novije vreme i do 600 m, dno bloka se podseče na jednoj velikoj površini (do nekoliko hektara) i na taj način izazove tzv. „prinudno zarušavanje“ rude iz natkopnih masa. Ruda se kroz specijalno pripremljene levke istakanja u dnu bloka „istače“ tako što se utovara jamskim utovaračima. Koliko se rude istoči, toliko se u natkopnom masivu obruši nove rude. Suština je da se ruda dobija bez troškova bušenja i miniranja. Po svojim kapacitetima i ekonomskim efektima, metoda se približava ili čak izjednačuje sa površinskom eksploatacijom.
UTICAJ OTKOPAVANJA NA POVRŠINU TERENA
Na samom početku ovog materijala je istaknuto da se rudno ležište prostire u industrijskoj zoni u kranjem severnom delu grada Bora. Metoda otkopavanja „block caving“, po kojoj će se rudno ležište otkopavati, izazvaće zarušavanja površine terena u velikom obimu. U studiji Svetske banke analiza je pokazala da će zarušavanje zahvatiti sledeću infrastrukturu na površini, što će izazvati troškove njenog izmeštanja od 32 milona USD:
- Železničku prugu (tunel) Bor – Majdanpek,
- Put Bor – Krivelj,
- Deo naselja Brezonik,
- Deo naselja Bor – MZ Sever,
- Deo starog površinskog kopa u Boru,
- Staro gradsko groblje u Boru,
- Kolektor Borske reke.
EKONOMSKI EFEKTI
Tokom prve faze eksploatacije rudnog ležišta Borska Reka od 15 godina biće ostvaren prihod:

Ukupni troškovi investiranja u pripremu za eksploataciju, za rudnik i flotaciju, iznose 172 miliona USD (1,25 $/t rude).
Operativni troškovi proizvodnje se predviđaju na nivou:
Investicije: 1.25 $/t rude x (100/0.561) / 0.8 /0.9 = 309.47 $/t Cu konc
Rudnik: 7.50 $/t rude x (100/0.561) / 0.8 /0.9 = 1 856.80 $/t Cukonc
Flotacija: 6.00 $/t rude x (100/0.561) / 0.8 /0.9 = 1 485.44 $/t Cu konc
UKUPNO OPERATIVNI TROŠKOVI = 3 651.71 $/t Cu konc
Indirektni troškovi su uvećani za 35 %, pa ukupni troškovi proizvodnje koncentrata iznose:
3 651.71 $/t Cu konc x 1.35 = 4.929.81 $/t Cu konc,
4 921.81 $/t Cu konc x 544 320 t Cu konc = 2 683 395 000 $
Profit iznosi:
3 539 822 000 $ – 2 683 395 000 $ = 856 427 000 $,
ili 1 573.39 $/t Cu konc
ZNAČAJ ZA DRUŠTVENU ZAJEDNICU
Koncept prve faze eksploatacije rudnog ležišta „Borska reka“, razrađen u studiji Svetske banke predviđa nivo proizvodnje od blizu 40.000 t bakra u koncentratu godišnje tokom narednih 15 godina. To obezbeđuje stabilnu razvojnu perspektivu rudničke proizvodnje bakra u RBB Bor. Takođe će omogućiti zamah pratećih delatnosti i dizanje standarda u gradu Boru i široj društvenoj zajednici.
U Boru, novembra 2017. god.
Obradio: dr Branislav Mihajlović, dipl. inž. rud.