Hakovan mi je tviter nalog @banem8

Dana 30. jula ove godine hakovan mi je tviter nalog @banem8, koji sam koristio od kraja 2014. god. Na njemu sam napisao oko 1100 tvitova, koji su se uglavnom odnosili na moju političku borbu tokom zadnjih godina. Nalog je hakovan tako da je neko provalio moju šifru, promenio je i promenio ime, fotografiju na pozadini i postavio fotografiju muškarca pod imenom Brent Galindo (@Brent32127). Moj nalog @banem8 je izbrisan i ja sam ostao bez naloga na tviteru. Da bih mogao da pratim šta se dešava na njemu, morao sam da otvorim novi nalog @BranislavMiha12.

Odmah sam reagovao i Tviteru sam prijavio da mi je nalog hakovan. To je učinilo i nekoliko meni bliskih rođaka i prijatelja. Pošto sam tada bio na značajnoj političkoj funkciji narodnog poslanika, slučaj sam prijavio i policiji. Tviter do sada nije reagovao, niti mi je vratio moj nalog, niti je blokirao hakovan i promenjen nalog.

U međuvremenu moj hakovan nalog je ponovo promenjen tako što je promenjena pozadina, fotografija i ubačeno novo ime Samantha Galindo (@Sam31230). Pritom su svi moji tvitovi koje sam napisao posle 4. jula ove godine obrisani, a oni pre toga su ostali.

Pošto je prošlo tri nedelje od moje prijave i Tviter nije reagovao i pošto su obrisani tvitovi sa prvobitnog naloga koji su napisani posle 4. jula, ja sam odlučio da snimim sve preostale tvitove (ukupno 1073) i sačuvam ih od zaborava ukoliko nalog bude obrisan. Takođe će to biti preventiva ukoliko dođe do bilo kakve zloupotrebe.

Svi moji tvitovi koje sam napisao od 2014. god. do 4. jula ove godine i iza kojih ja stojim mogu se naći na linku:

https://drive.google.com/file/d/1ZF1JTz0ZjaDweZxSXkYsbX4SX5nr2wLe/view?usp=sharing

Ko bude otvorio PowerPoint prezentaciju (sa 115 slajdova), koja je priložena na mom Google Drive, neka se ne zbuni kada ispred svakog tvita vidi ime Samantha Galindo @Sam31230, umesto Branislav Mihajlović @banem8, kako je nekad bilo, ja stojim iza tih tvitova.

Takođe ovim putem molim sve koji budu pročitali ovaj tekst a koriste tviter, da otvore moj novi tviter nalog @BranislavMiha12 i da retvituju tvit kojim sam objavio da mi je raniji nalog hakovan. Time će mi pomoći da me moji raniji pratioci, kojih je bilo blizu četiri hiljade, ponovo zaprate, a i ja njih.

RITA, HVALA TI

Rita Hsy, Zibo, China

Februara 2015. god. bio sam član jedne delegeacije u poseti Kini. Centar nam je bio Šangaj, odakle smo obilazili istočni i centralni deo zemlje. Imali smo mnogo poslovnih kontakata i obilazaka fabrika i rudnika. Jedan od gradova u kojima smo imali vrlo važne razgovore je bio Zi-Bo, vrlo moderan grad od pola miliona stanovnika na 400 km jugoistočno od Pekinga.

Poslovni razgovori u kompaniji Zibo Decent Machinery Co., Ltd. su trajali par dana i završeni su vrlo uspešno. Sve vreme tokom našeg boravka u gradu bili smo okruženi izuzetnom pažnjom domaćina. Bukvalno su nam u svakom momentu bili na servisu i ispunjavali sve što smo od njih tražili. Tada sam mislio da je takav manir u ponašanju u skladu sa uobičajenim poslovnim protokolom, jer sam se sa sličnim ponašanjem i ranije susretao u drugim zemljama.

Od tada je prošlo punih pet godina. Ja sam sve to vreme ostao u dobrom kontaktu sa predstavnicima kompanije, naročito sa jednom mladom i vrlo ljubaznom damom iz njihove marketinške službe po imenu Rita. Povremeno smo sarađivali na nekim projektima i odnosi su uvek bili na najvišem mogućem poslovnom nivou.

Početkom ove godine prvo Kinu, a zatim i ostatak sveta neočekivano je zapljusnuo talas pandemije korona virusa. Vrlo brzo žarište zaraze se iz Kine preselilo u Evropu. Ovih dana sa krajnjom  zabrinutošću i velikom tugom pratimo tragediju koja se dešava u Italiji, Iranu, Nemačkoj, Francuskoj i ostalim zeljama i preduzimamo sve mere da do takve eskalacije zaraze ne dođe i u našoj zemlji. Državno rukovodstvo preko sredstava javnih informisanja između ostalog jasno upozorava da je u ovoj situaciji izostala solidarnost među državama u obezbeđivanju neophodnog zaštitnog sanitetskog materijala, pre svega zaštitnih maski i rukavica. Jedina država spremna na pomoć i podršku je Kina.

U takvoj situaciji jučer mi se preko WhatsApp veze javila draga Rita iz kompanije Zibo Decent Machinery Co., Ltd. i zamolila me da joj pošaljem moju kućnu adresu, jer su za mene i članove moje porodice spremili jednu količinu zaštitnih maski i rukavica i žele da mi ih pošalju. Najljubaznije i najiskrenije sam joj se zahvalio, objasnivši da za sada imamo dovoljno toga. Ali srce mi je ostalo puno. Definitivno shvatih da je Kineski narod veliki ne samo zato što ih ima mnogo, već i zbog toga što se kod njih solidarnost,  jedinstvo i empatija podrazumevaju.

Hvala ti, moja draga Rita.

Hvala dragi prijatelji iz kompanije Zibo Decent Machinery Co., Ltd.

 

Bor, 20. mart 2020.                                                                   Branislav Mihajlović

 

JEDINSTVO I SOLIDARNOST – USLOVI OPSTANKA

Opasnost od korona virusa je postala opšta i nezaobilazna tema. Mogu se čuti i pročitati  raznorazne informacije, od krajnje ozbiljnih i stručnih do diletantskih, šarlatanskih i čak zlonamernih. I to je sasvim razumljivo, jer se Svet, naročito onaj njegov razvijeniji deo, od II Svetskog rata nije susretao sa tako podmuklom opasnošću. Zbog toga i ja osećam potrebu, iako je mnogo toga već napisano, da istaknem jednu karakteristiku trenutne situacije koja je do sada bila malo ili nimalo analizirana i obrazlagana, a to je ocena sposobnosti našeg društva da se odupre opasnostima koje ugrožavaju njegov opstanak i predlog kako da se ta sposobnost digne na viši nivo.

Mi stariji znamo da je u bivšoj Jugoslaviji o tome itekako vođeno računa i da je kroz sistem opštenarodne odbrane i društvene samozaštite ta sposobnost društva bila vrlo razvijena. Raspadom Jugoslavije raspao se i sistem društvene samozaštite. Zahvaljujući njegovim ostacima za vreme bombardovanja od strane NATO pakta uspešno smo gubitke u ljudskim životima sveli na minimum. Posle toga nismo izvukli pouke i nismo ulagali u obnovu i razvoj sistema društvene samozaštite. Naprotiv, u ranoj fazi razvoja demokratskog društva, kroz koji je Srbija prolazila i još uvek prolazi, apsolutni prioritet i glavni cilj struktura na vlasti je bio da razviju sisteme za osvajanje glasova na izborima i održanje na vlasti. Takvi sistemi su razvijeni do neslućenih razmera, uglavnom na pogrešno postavljenim osnovama, dovodeći ih često do negacije same suštine demokratije.

U dubokoj podeljenosti društva na “naše” i “njihove” zapljusnula nas je poput cunamija opasnost od korona virusa. Prvobitno neshvatanje opasnosti i nepripremljenost za prihvatanje odgovornosti i preduzimanje blagovremenih odgovarajućih mera u skladu sa njenom težinom je najblaže rečeno bilo bolno. Smeškanje na televiziji pred očima celokupne javnosti, slanje naših žena u šoping u Milano i ostale nedostojnosti narod Srbije neće niti zaboraviti niti oprostiti.

Par dana kasnije, kada se uvidelo da je đavo odneo šalu i da dolazi po svoje, predsednik je iz osnova promenio retoriku. Prvo je počeo da nastupa u njegovom uobičajenom prenaglašeno patetičnom maniru, dodvoravajući se pre svih penzionerima, javno potencirajući “koliko ih voli”, zaboravljajući da im je u skoroj prošlosti tokom dugih četiri godina protivzakonito oteo 760 miliona dolara, bez ikakve namere da im se oteto ikada vrati. Odmah zatim, uvedeno je vanredno stanje, a potom i policijski čas za nas starije građane.

Osnovna karakteristika preduzetih mera je da je u ovom momentu neophodno da svi budemo jedinstveni i solidarni, sa dubokom empatijom jednih prema drugima. I to je apsolutno opravdano i u potpunom saglasju sa opasnošću koja nam preti. Što se mene tiče, ja ne da podržavam preduzeto,  nego sam pristalica još rigoroznijih mera, ubeđen da samo najstroža izolacija i čvrsta disciplina svuda gde je to moguće može rezultirati uspehom i spasiti ljudske živote. Tu meni ništa nije sporno.

Pa šta je po meni onda sporno u ovoj situaciji? Zašto ja uopšte pišem ovakav tekst? Po mom dubokom ubeđenju, premda postoji mogućnost da moje gledište nije ispravno usmereno, kada se u državi uvede vanredno stanje, da bi se pobedila opasnost zbog koje je uvedeno, nju mora da vodi državnik koga će bezuslovno i bespogovorno, sa dubokom verom, slediti svi građani. Mora biti državnik kome će narod verovati, da bude suštinski, a ne formalni, predsednik svih građana. Da li je Aleksandar Vučić taj? Po meni nije. Ako želi da bude suštinski predsednik svih građana i da nas vodi u odsudnu borbu protiv pošasti korona virusa, on mora da nađe način da ujedini duboko podeljeno društvo.

Jedini mogući način da to postigne je da učini ličnu žrtvu, da se odrekne liderstva i svih funkcija u svojoj političkoj organizaciji (kao što je to učinio njegov prethodnik, Toma Nikolić kad je postao predsednik Srbije) i da se izdigne iznad svih politika, da konačno stane u službu interesa svih građana. To je conditio sine qua non ako želi da bude pravi državnik i predvodnik nacije u teškoj borbi koja je pred nama. Takođe, što nikako ne sme biti zanemareno, sanacija ekonomskih i svih ostalih posledica kada pandemija korona virusa prođe će  u značajnoj meri zavisiti od toga da li će se sprovoditi u uslovima već postignutog jedinstva ili ćemo se vratiti na stare, razarajuće podele.

 

Bor, 19. 03. 2020. god.                                                           dr Branislav Mihajlović

MOJ POGLED NA PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST PROIZVODNJE BAKRA U BORU

Preuzeto sa portala Bor – Grad Info:

Dr Branislav Mihajlović, dipl. inž. rudarstva: Ekskluzivno za Bor GRAD

 

Teme:

  1. Poslovanje RTB Bor u poslednjih 10 godina
  2. Blagoje Spaskovski i RTB Bor
  3. Vlada RS vs RTB Bor
  4. Nova tehnologija / topionica / dali to uopšte postoji
  5. Ekološki bilten grada pre 5 god i danas
  6. Šta zapravo hoće Kinezi

 

Stavovi i mišljenja:

  1. Poslovanje RTB Bor u poslednjih 10 godina

Period od 2008. do kraja 2018. god., kada je većinsko vlasništvo nad RTB Bor preuzeo inostrani strateški partner, karakterišu nekoliko ključnih činjenica:

  • Prvo, na početku tog perioda Vlada RS je donela odluku da posle tri neuspele privatizacije preuzme upravljanje kompanijom. Uz tu odluku u paketu sledi i postavljanje Blagoja Spaskovskog na njeno čelo.
  • Drugo, vlada RS priprema i tokom 2010. god. usvaja program revitalizacije rudničkih i rekonstrukcije metalurških kapaciteta RTB Bor. Vrednost programa tadašnjih 619 M$ (odnos $/€ = 0,7). Realizacija programa počela je polovinom 2011. god.
  • Investiciona izgradnja prema programu je trajala do polovine 2015. god. Planirana sredstva su potrošena, ciljevi programa nisu ostvareni. To se najbolje može videti iz dva članka sa mog bloga, prvi o Biznis planu za RTB Bor, a drugi o projektu rekonstrukcije metalurških kapaciteta.

https://banem8.wordpress.com/2015/03/13/biznis-plan-2/

https://banem8.wordpress.com/2015/03/25/sta-nam-donosi-nova-topionica-u-boru/

  • U periodu od polovine 2015. do kraja 2018. god. proizvodne karakteristike poslovanja RTB Bor su definitivno pokazale da je program rekonstrukcije rudničkih i revitalizacije metaslurških kapaciteta potpuno zakazao. Nivo prizvodnje bakra iz sopstvenih sirovina se jedva držao na 30-tak hiljada tona godišnje (umesto planiranih 80000). U takvoj situaciji vršena je uslužna prerada uvoznih koncentrata (Red Metall) po kriminalno niskim cenama prerade, kako bi se koliko – toliko pred očima javnosti poboljšala slika o poslovanju kompanije. Istina je bila sasvim suprotna. Gubici iz tekućeg poslovanja su sve vreme bili reda veličine od 50 do 100 M$/god.
  • Krajem 2018. god. kineska kompanija Zijin postaje strateški partner i većinski vlasnik RTB Bor. Od tada do danas evidentni su napori novog vlasnika da se prevaziđe zatečeno vrlo loše stanje i stabilizuje poslovanje kompanije. Obaveze preuzete ugovorom sa Vladom RS pred novi menadžment kompanije postavljaju vrlo odgovoran zadatak da u roku od tri godine od preuzimanja nivo proizvodnje bakra iz sopstvenih sirovina podigne na nivo od 120.000 t/god. Za tako nešto potrebno je preduzeti radikalne strateške promene u koncepciji razvoja kompanije, što do sada nismo videli, ali sa nadom da će se realizovati u narednom periodu.

 

  1. Blagoje Spaskovski i RTB Bor

Blagoje Spaskovski je na čelo RTB Bor došao početkom novembra 2008. god. Na toj funkciji je bio punih 10 god., sve do kraja decembra 2018. god., kada je kineska kompanija Zijin preuzela većinsko vlasništvo nad kompanijom. U tom periodu i pored sprovedenog investicionog ciklusa revitalizacije rudničkih i rekonstrukcije metalurških kapaciteta vrednog 619 M$, RTB Bor je redovno proizvodio gubitke reda veličine od 50 do 100 M$/god.

Prava mera štete koju je Blagoje Spaskovski naneo RTB Bor i držasvi Srbiji najbolje se mogu videti iz članka na mom blogu:

https://banem8.wordpress.com/2017/01/18/%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%BE-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D1%83-%D0%BA%D0%BE%D1%88%D1%82%D0%B0-%D0%B1%D0%BB%D0%B0%D0%B3%D0%BE%D1%98%D0%B5-%D1%81%D0%BF%D0%B0%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D1%81/

Zbog svega napred navedenog, ja sam 30. 07. 2017. god. Blagoju Spaskovskom napisao otvoreno pismo, u kome sam naveo sve razloge koji ga diskvaslifikuju kao direktora RTB Bor:

https://banem8.wordpress.com/2016/07/30/395/

  1. Vlada RS vs RTB Bor

Tokom deset godina „vladavine“ Blagoja Spaskovskog u RTB Bor napravljeno je mnogo štete. Najveća šteta je napravljena u pogrešno osmišljenoj, postavljenoj i sprovedenoj razvojnoj strategiji kompanije. Ulaganja u razvoj raspoloživih resursa nije bila usklađena sa njihovom potencijalnošću, već prema nahođenju pojedinaca na vlasti.  Ogromna sredstva od preko pola milijarde € su takoreći „bačena u bunar“.

Blagoje Spaskovski ne bi mogao niti da osmisli niti da sprovede takvu strategiju da nije imao bezrezervnu podršku sve četiri vlade RS od 2008. god. do kraja 2018. god. Dakle, uz njega odgovornost za katastrofalne posledice loše osmišljene i još gore sprovedene strategije razvoja kompanije RTB Bor osim menadžmenta RTB Bor na čelu s Blagojem Spaskovskim snose i sve vlade RS u stom periodu.

  1. Nova tehnologija / topionica / dali to uopšte postoji

Program rekonstrukcije metalurških kapaciteta, kao deo razvojne strategije RTB Bor je katastrofalno osmišljen i još gore sproveden razvojni program.   Mnogo dubioza „krase“ takav projekat, od kojih prvo mesto zauzima cena koštanja metalurške prerade koja je projektovana na nivou od 1463 $/t proizvedenog bakra, dok je svetska cena uslužne prerade bakra na dva ipo puta nižem nivou, odnosno u zavisnosti od godine od 500 do 700 $/t. Bili smo toliko „pametni“ da smo projektovali topionicu koja u samom startu nema nikakve šanse da bude konkurentna ne sa prosekom, već sa najgorim i najskupljim topionicama u svetu. Takav apsurd se, nadam se, neće skoro ponoviti u metalurškoj praksi sveta.

Ostale karakteristike prokjekta rekonstrukcije metalurških kapaciteta RTB Bor detaljnije su opisane u stručnom radu koji sam napisao zajedno sa mojim kolegom, pok. dr  Milanom Dejanovskim i objavljenom na akademskom blogu (www.academia.edu):

https://www.academia.edu/7370554/ESTIMATION_OF_SUCCESS_AND_COMPETITIVENESS_OF_THE_PROJECT_FOR_MODERNIZATION

 

  1. Ekološki bilten grada pre 5 god i danas

Jedan od ključnih ciljeva programa revitalizacije i rekonstrukcije RTB Bor je bio i unapređenje i dizanje nivoa ekološke zaštite i smanjenja uticaja na životnu sredinu. Na žalost, i pored gromoglasne propagande u medijima, dobijenih „priznanja“ i hvalospeva, nivo ekološke zaštite u RTB Bor nije unapređen.

Vrlo često se zaboravlja se da su rudarska i metalurška industrija jedne od najprljavijih sa izuzetno štetnim uticajem na životnu sredinu i da se tome mora posvetiti maksimalna pažnja pri osmišljavanju i realizaciji rudarskih i metalurških projekata. Takođe se zaboravlja da je osim aerozagađenja(dim, prašina), koje je u Boru smešteno ubedljivo na prvo mesto po značaju, takođe važno zagađenje zemljišta i vodotokova, kojima je u sagledavanjima i razmatranjima stepena štetnosti dat zanemarljivo mali značaj.

Sve nasleđene ekološke štete iz prethodnog istorijskog perioda od preko 100  godina, koliko traje rudarenje i metalurgija u Boru, egzistiraju i dan-danas, bez jasnog plana i uvida u količinu sredstava za njihovu sanaciju. Ostaje nada da će uticaj na okolinu usled rada RTB Bor u narednom periodu biti značajno smanjen, jer takve indicije daje trenutno ponašanje novog većinskog vlasnika.

  1. Šta zapravo hoće Kinezi

Većinskim učešćem u vlasništvu nad RTB Bor i kupovinom prava na eksploataciju rudnog ležišta Čukaru Peki kineska kompanija Zijin je praktično stekla monopol nad kompletnom proizvodnjom bakra i zlata u Srbiji. U RTB Bor trenutno postoje tri rudna ležišta koja su u procesu eksploatacije ( Veliki Krivelj, Majdanpek i Jama) i jedno koje je u pripremi za eksploataciju (Cerovo), ako se uzme u obzir i rudno ležišteČukaru Peki, koje je kupljeno kao posebna celina, to je ukupno pet rudnika.

Posmatrajući veličinu resursa i rudnih rezervi u tim ležištima, odmah postaje jasno da kinezi imaju dugoročne planove vezane za razvoj kompleksa proizvodnje i prerade bakra u Srbiji. Prema ugovoru koji su potpisali sa republikom Srbijom, planiraju da u roku od 6 godina nivo proizvodnje bakra podignu na 240.000 t/god, što je vrlo respektabilna količina koja bi Srbiju svrstala visoko na svetskoj lestvici proizvođača bakra.

Da bi se postigao taj nimalo jednostavan cilj, potrebno je razraditi dobru razvojnu strategiju, koja će se oslanjati na realno dostupnim rudnim rezervama, nimalo ne zapostavljajući razvoj prerađivačkih kapaciteta i uspešno razrešenje ne samo nasleđenih, već i novih ekoloških izazova koji se postavljaju pred tako ambiciozna razvojna opredeljenja. Za ostvarenje svih tih ciljeva biće potrebno još par milijardi $ novih investicija. Poznavajući čuvenu kinesku upornost i strplivost, kao i težnju za harmonijom u svemu što ih okružuje, ni malo ne sumnjam da će kompanija naći najbolji put da realizuje tako zacrtane programe.

 

Bor, 31.05.2019.                                                   dr Branislav Mihajlović, dipl. inž. rud.

ЉУДИ НИСУ УВЕК ОНАКВИ КАКВИМА СЕ ПРЕДСТАВЉАЈУ

Синоћ, 14. фебруара, у емисији „360 степени“ телевизије N1 гошће су биле Бранка Стаменковић, вршилац дужности председника политичке организације Доста је било и Александра Јерков, потпредседница Демократске странке. Тема емисије је била: разлике у опозицији Србије и могућности њихових превазилажења у циљу уједињења.

У уводном делу емисије водитељ је Бранки Стаменковић поставио неколико питања о догађајима у блиској прошлости и функционисању ДЈБ. Тај део емисије се може видети на снимку у прилогу:

https://drive.google.com/open?id=1pVHNubRuXPze6VcxwXEbXfhTO1LHtiWT

Као што се из приложеног снимка може видети, Бранка Стаменковић је изнела низ неистина о догађајима у ДЈБ за време док сам ја био председник и о мени лично. Због тога, првенствено зарад објективног информисања јавности, али и мојих принципа и личног интегритета, дужан сам да адекватно одговорим. Сконцентрисаћу се на четири врло важне теме о којима је било речи:

  1. Изјава „да сам ја смењен сходно статуту ДЈБ“
  2. Изјава „да постоје и раде остали органи у ДЈБ (осим председнице)“
  3. Изјава „да сам сам одабрао да не говорим о мојој смени“
  4. Изјава „да сам ја руководио финансијама“

Због значаја ових тема одговорићу таксативно на сваку појединачно:

  1. У одговору на питање водитеља како је изабрана на функцију председнице ДЈБ, Бранка Стаменковић је између осталог изјавила „да сам ја смењен сходно статуту ДЈБ“. То је тешка неистина, потпуно супротна од стварних поступака везаних за процедуру мог разрешења са места председника ДЈБ. Прво, иницијативу за поступак је покренула Бранка Стаменковић. Наводи у њеној иницијативи су били нетачни и измишљени. Председник Статутарне комисије је послао фалсификовани извештај да је Статутарна комисија сагледала наводе из иницијативе и дала сагласност да о томе одлуку донесе Главни одбор, а да се она уопште није ни састала. Од мене нису тражили да се изјасним, премда им је по статуту то била обавеза. Главни одбор је сазвала Бранка Стаменковић мимо мог знања и сагласности, а по статуту сазивам га ја, тадашњи председник. Седница је одржана на WhatsApp чету. Главни одбор ми такође није дао могућност да било шта изнесем у своју одбрану.  Скупштину ДЈБ заказану за 3. новембар 2018. год. Бранка Стаменковић и Саша Радуловић су организовано опструисали да се не одржи, првенствено да не би на њој ја могао да изнесем своју одбрану. Одмах потом заказују другу скупштину за 17. новембар 2018. год. и организују да делегати могу да се унапред, пре скупштине писмено изјасне о неповерењу. Организован је  притисак на делегате да се скупи потребна већина писмених изјашњења, а да поново нисам имао прилике да тим делегатима изнесем било шта у своју одбрану.  Одмах потом је сазвана нова Whats App седница Главног одбора који ме је сменио са места председника ДЈБ и успут искључио из организације. То је први и надам се једини пут у историји парламентаризма у Србији да се један председник политичке организације смени и истера а да му се не дозволи одбрана.
  2. На питање да ли раде остали органи ДЈБ Бранка Стаменковић је између осталог одговорила „Наравно“. Међутим, то је супротно истини. Од моје смене одржане су две скупштине ДЈБ, ни на једној није изабран председник и председништво, као и остали органи. Главни одбор, који је легално изабран пре четири месеца није конституисан, функционише стари, коме је давно истекао мандат. Председништво због недостатка кворума нема могућност одлучивања. Ако се иде даље, Удружење грађана ДЈБ није одржавало скупштине, његовим органима је истекао мандат, Група грађана ДЈБ која је ишла у Народну скупштину се тотално осула, буквално не постоји, од првих 25 на листи кандидата за Скупштину остало је само троје, а покрет ДЈБ није успео да прерасте у странку, нити ће. Кад се све сведе, од комплетне организације ништа није легално и званично, и то никако није случајно. То пре свега одговара Саши Радуловићу, јер на тај начин су све полуге одлучивања у његовим рукама.
  3. На констатацију водитеља да у поступку моје смене нисам добио прилику да изнесем своју одбрану, Бранка Стаменковић је одговорила да сам ја сам одабрао да не говорим о мојој смени. То је тешка неистина, постоје много доказа и сведока да сам ја у поступку моје смене инсистирао да ми се пружи прилика да изнесем и образложим своју одбрану, и пред Статутарном комисијом, и пред Главним одбором и пред Скупштином.
  4. На констатацију водитеља на моје изјаве да ми није дозвољено да водим финансије организације, Бранка Стаменковић је по ко зна који пут употребила добро разрађену причу да сам ја руководио финансијама отганизације, исто као што то она ради сада. Међутим, то није спорно и у томе је и подвала чланству ДЈБ и јавности која се спретно пласира све време. Спорно је да новац из буџета, односно новац грађана србије намењен за рад Групе грађана ДЈБ леже на приватни рачун Саше Радуловића. Сав новац који се не потроши за рад ДЈБ остаје на том рачуну. Нико осим Саше Радуловића и његове супруге Тање нису имали увида у стање тог рачуна. Нико осим њих двоје не зна судбину тог новца, а то нису мала средства. ДЈБ постоји пет година, а Надзорни одбор, коме је статутарна дужност да врши контролу трошења средстава којима располаже организација и да о томе подноси редовне извештаје, ни један једини пут се није састао и није извршио контролу новчаних токова. Бранка Стаменковић је била члан претходног Надзорног одбора. Оног момента када сам од Саше Радуловића захтевао да као легално изабран председник ДЈБ  добијем овлашћење за увид и располагање средствима са тог рачуна, организована је моја смена. То је најстроже чувана тајна ДЈБ и свако ко покуша да је раскринка, бива немилосрдно отеран из организације, уз најгоре епитете, од којих сте неке  могли да чујете из снимка у прилогу. Бранка Стаменковић је саучесник у тој прљавој работи и ја се искрено надам да ће и она и Саша Радуловић једног дана одговарати за ненаменско и нетранспарентно трошење новца грађана Србије.

И на крају, желим напоменути да ме је одмах после моје смене и истеривања из ДЈБ једна новинарка са телевизије N1 позвала на интервју на коме бих образложио моје виђење и моје ставове око тих догађаја, пошто је ДЈБ у то време преко друштвених мрежа спроводила праву харангу нада мном, пласирајући брдо неистина. И поред свега, ја сам тај интервју одбио, сматрајући да ће то само додати још уља на ватру и нанети зло неким добрим људима, којих није мало остало у ДЈБ. Сада, три месеца после тога, слушајући изјаве Бранке Стаменковић питам се јесам ли погрешио одбивши интервју? Ипак мислим да нисам, јер истина може бити само једна. Или ја говорим неистине или они. Они људи које волим и до којих ми је стало добро знају ко сам. И то ми је довољно.

VELIKA ŠANSA JE PROPUŠTENA

 

 OTPUSTOM DUGA PREMA RTB BOR GRAD BOR SE ODREKAO PRIHODA OD 1,44 MILIJARDE DINARA

Na slici: Četvrta sednica Skupštine grada Bora 30. januara 2019. god. na kojoj je izvršen otpust duga RTB Bor

 

  1. KOMENTAR PREDLOGA ODLUKE O DAVANJU SAGLASNOSTI ZA OTPIS DUGA PO OSNOVU USTUPLJENIH PRIHODA RTB BOR – Grupa RBB d.o.o. Bor i RTB Bor – Grupa TIR d.o.o. Bor

Na četvrtoj sednici Skupštine grada Bora treća tačka dnevnog reda odnosila se na otpust duga po osnovu ustupljenih prihoda RTB Bor –Grupa RBB d.o.o. Bor  I RTB Bor –Grupa TIR d.o.o. Bor u iznosu od 1.439.293.384,95 din.

U dostavljenom materijalu za tu tačku priložen je Zaključak Gradskog veća kojim se utvrđuje predlog odluke o davanju saglasnosti za otpis duga. Predlog odluke  se sastoji iz tri člana.

U prvom članu daje se saglasnost za otpis duga u skladu sa Zaključkom Vlade RS od 13. juna 2016. god. Ovde treba napomenuti da su tek odlukom Apelacionog suda u Nišu od 4. novembra 2016. god. sva četiri UPPR-a za RTB Bor stupila na snagu. To znači da je Zaključak vlade donesen skoro pet meseci pre toga.

U drugom članu se napominje da: “Ova odluka predsetavlja formalizaciju pravosnažno usvojenih i izvršenih UPPR-a RTB Bor-Grupa RBB d.o.o. Bor i RTB Bor-Grupa TIR d.o.o. Bor.” Suštinska primedba je da ni jedan od pomenutih UPPR-a za RBB Bor i TIR Bor nije izvršen i nije u skladu sa Zakonom o stečaju. Od momenta njihovih usvajanja (4. novembra 2016. god.) do momenta izbora strateškog partnera za RTB Bor, ni jedan UPPR nije bio ni u jednom momentu ispunjen.

U prilogu dokumenta priložen je i Zahtev poreske uprave – filijala u Boru za davanje saglasnosti za otpust duga sa priloženim tabelama za TIR d.o.o. Bor i RBB d.o.o. Bor iz kojih se vidi struktura i iznos dugovanja, i to za TIR d.o.o. Bor 614.425.452,55 din i za RBB d.o.o. Bor 824.868.532,40 din, što ukuono iznosi 1.439.293.984,95 din., odnosno oko 30.000 din. po svakom stanovniku Opštine Bor.

U materijalu za ovu tačku je priložen i Zaključak Vlade RS od 13. juna 2016. god. u kome je naznačeno “da je Vlada saglasna da poverioci mogu da namire potraživanja u skladu sa UPPR”. U priloženom spisku poverilaca na rednom broju 15. je lokalna samouprava opštine Bor a na rednom broju 16. je lokalna samouprava opštine Majdanpek. Znači, zaključak vlade jasno kaže da opštine Bor i Majdanpek mogu da namire potraživanja. Nigde se ne pominje da mogu da izvrše otpust tih potraživanja. Sasvim je očigledno da je učinjena zamena teza, kako bi se lokalna uprava oslonila na zaključak vlade i time formalizovala odluku o otpustu. Zaključak vlade od 13. juna 2016. god. ne predviđa otpust!

 

  1. KOMENTAR PLANA REORGANIZACIJE KROZ UPPR ZA RTB BOR

Iz napred navedene analize može se zaključiti da se cela procedura otpusta duga oslanja na realizaciju UPPR za RBB Bor d.o.o. Bor i TIR Bor d.o.o. Bor. U materijalu je jasno podvučeno da su UPPR-i za ova dva privredna subjekta izvršeni. Međutim, u praksi ni jedan od njih nije izvršen!

Ja sam u svojstvu narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije oktobra meseca 2016. god. postavio poslaničko pitanje o finansijskim rezultatima tekućeg poslovanja RTB Bor u periodu januar – oktobar 2016. god. i dobio zvaničan odgovor Mininstarstva da je u tom momentu RTB Bor imao negativu iz tekućeg poslovanja u iznosu od 32.4 miliona US$. Detalji o tome mogu se vudeti u članku na mom blogu:

https://banem8.wordpress.com/2016/11/11/%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D1%9F%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%82-%D1%80%D1%82%D0%B1-%D0%B1%D0%BE%D1%80-%D1%83-%D0%B1%D0%BB%D0%B0%D1%82%D1%83-%D1%81%D0%BE%D0%BF%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%85-%D0%BB/

Već tada je bilo sasvim jasno da se ni jedan od četiri UPPR-a za RTB Bor ne realizuje u skladu sa Zakonom o stečaju, po kome je za sve vreme otplate anuiteta kompanija dužna da posluje pozitivno. Ako se ne ispuni taj uslov – sledi likvidacija.

Drugo moje izlaganje o nepravilnostima u sprovođenju stečajnog postupka kroz UPPR za RTB Bor na sednici Odbora za privredu Narodne skupštine Republike Srbije u julu 2017. god. može se videti na sledećem linku:

https://youtu.be/2gLg8PrTG7s

Iz tog izlaganja posebno navodim sledeće:

Prema UPPR za RTB Bor, sedam godina, dok traje otplata anuIteta po kreditima (uglavnom EDC fond Kanada) za zaduženja koja nisu predviđena za uslovni otpust OBAVEZA RTB BOR JE DA U SVAKOM MOMENTU U TOM PERIODU POSLUJE POZITIVNO! Ukoliko iskaže negativan rezultat iz tekućeg poslovanja, po zakonu o stečaju sledi likvidacija.

Treći nastup na Odboru za privredu NSRS vezan za problematiku sprovođenja UPPR za RTB Bor imao sam u decembru 2017. god, što se može videti sa linka:

https://www.youtube.com/watch?v=ik0PmZPM81o

Iz celog izlaganja posebno izdvajam samo jednu rečenicu:

“Tokom sprovođenja programa poslovne i finansijske konsolidacije RTB Bor je dužan da ispunjava sve predviđene finansijske obaveze!”

Paralelno sa navedenim, ja sam imao niz javnih nastupa, autorskih članaka, kao i postova na mom blogu i društvenim mrežama na kojima sam ukazivao da se UPPR za RTB Bor ne sprovodi u skladu sa zakonom, a da se sve institucije države, od vrha do lokala ponašaju kao da se sprovodi bez problema. Da sam bio u pravu, potvrdili su i konsolidovani finansijski izveštaji koje je RTB Bor podneo Agenciji za privredne registre, prikazani u donjoj tabeli:

GUBICI IZ  TEKUĆEG POSLOVANJA RTB BOR

Godina

Gubitak, M$

2014.

155

2015.

126

2016.

54

2017.

35

2018.

Nije objavljen

Ukupno

370

U tabeli je dat pregled od 2014. god. zbog toga što se od tada zvanično primenjuje program revitalizacije i rekonstrukcje proizvodnih kapaciteta u RTB Bor za koji je investirano preko 600 miliona US$. Iz tabele se takođe vidi da je tokom primene UPPR-a RTB Bor permanentno poslovao  sa gubitkom iz tekućeg poslovanja, u 2016. god. 54 miliona US$ a u 2017. god. 35 miliona US$, ukupno 89 miliona US$. Po zakonu o stečaju, u skladu sa takvim pokazateljima poslovanja, RTB Bor je trebao da ide u likvidaciju.

Ja razumem zašto država Srbija nije mogla da dozvoli likvidaciju RTB Bor, već se ponašala kao da se UPPR-i ispunjavaju. Likvidacija takvog giganta bi dovela do strahovitih lomova, privrednih, ekonomskih, a naročito društveno-socijalnih.

Ne razumem zašto je ista ta država, sve vreme sprovođenja UPPR-a za RTB Bor na čelu kompanije držala rukovodstvo na čelu s Blagojem Spaskovskim koje nije bilo sposobno da realizuje program od velikog strateškog značaja za čitavu državu. Da je on realizovan kako treba, država bi umesto gubitaka prikazanih u gornjoj tabeli imala prihode od pozitive u poslovanju kompanije od prosečno 200 miliona US$ godišnje. Šta bi to značilo za budžete Srbije i gradova Bora i Majdanpeka može se samo zamisliti.

 

  1. KOMENTAR STANJA U GRADU BORU I NJEGOVIM SELIMA, S POSEBNIM OSVRTOM NA STANJE U JAVNIM PREDUZEĆIMA

Stanje u selima i gradu je na sednici mnogo obrazlagano od strane ostalih diskutanata u raspravi na temu otpusta duga. Vrlo argumentovano su navođeni i nabrajani razlozi zbog kojih nije uputno da se donese jedna takva odluka. Ja izdvajam ključne konstatacije:

  • Tokom 2016. god. već je napravljen jedan otpust duga RTB Bor prema opštini Bor u iznosu od 1.068.000.000 din.
  • Novi otpust od 1,44 milijardi din. iznosi preko polovine budžeta grada Bora.
  • Posledice takvih odluka imaće dugoročne negativane posledice po strateški razvoj grada Bora, njegovih sela i cele opštine.

 

  1. KOLIKI ZNAČAJ OTPUST DUGA IMA ZA ZIJIN BOR COPPER DOO BOR A KOLIKI ZA DRUŠTVENE ZAJEDNICE BORA I MAJDANPEKA?

Zijin Mining Group je vodeći proizvođač metala u Kini i jedan od vodećih proizvođača bakra u svetu. Kompanija poseduje rudnik zlata i bakra Zijinshan, kao i rudnik zlata i bakra Shuguang. Kupovinom vlasničkih prava nad kompletnim resursima bakra u Srbiji kompanija se svrstava među lidere u proizvodnji bakra sa odličnom sirovinskom bazom i visokim stepenom potencijalnosti.

Planirani ukupni nivo ulaganja u strateški razvoj kompleksa proizvodnje i prerade bakra u RTB Bor iznosi 1.5 milijardu US$. Kupovina vlasničkih prava nad rudnim resursom Čukaru Peki u neposrednoj blizini Bora iznosi oko 1,5 milijardu US$, dok za investicije u prvu fazu eksploatacije gornjeg dela tog ležišta po aktuelnoj dokumentaciji iznose dodatnu jednu milijardu US$. Sa tolikim nivoom ulaganja Zijin predsetavlja moćnog igrača na tržištu proizvodnje i prerade bakra.

Zbog svega toga postavlja se logičko pitanje: koliko će otpust duga koji u ekvivalentu iznosi 12,15 miliona €, značiti kompaniji Zijin koja raspolaže takvim kapitalom? Nasuprot tome, na drugi tas vage treba staviti koliko će građane Bora i njegovih sela koštati taj otpis? Koliko će strateški razvoj Bora biti oštećen takvom odlukom? I na kraju, ključno pitanje: da li kompanija Zijin Bor Copper d.o.o. Bor uopšte ima stav po tom pitanju? Mi to ne znamo. Šta ako je kompanija raspoložena da se nagodi sa lokalnom zajednicom o tim sredstvima? Pouzdano znam da je njima stalo da sa lokalnim stanovništvom gradi dugoročno dobre i stabilne odnose.

Zbog svega toga predložio sam da odložimo donošenje odluke po ovoj tački dok ne dobijemo mišljenje kompanije Zijin o tome.

Takođe sam predložio da gradonačelnik Bora stupi u kontakt sa predstavnicima kompanije Zijin, obrazloži im stanje u gradu Boru i njegovim selima i predoči im koliki bi značaj za njen dugoročni strateški razvoj imala saglasnost kompanije da se ne donese odluka o otpustu duga.

Na moju veliku žalost, Skupština grada Bora je i pored svega donela, doduše sa vrlo tesnom većinom, odluku o otpustu duga. Dobra šansa je propuštena.

Ostaje nada da će se u narednom periodu izgraditi dobra saradnja iuzmeđu kompanije Zijin i lokalnih zajednica opština Bora i Majdanpeka i da će na osnovama te saradnje doći do opšteg prosperiteta, kako kompanije, tako i društvene zajednice.

U prilogu je skraćeni snimak mog izlaganja snimljen amaterski sa TV prijemnika i lošeg kvaliteta, ali iz njega se ipak može videti suština i glavni akcenat mog izlaganja:

https://drive.google.com/open?id=1vbas37yM0Jn6ahLXjLh76KapqHo30fNF

 

Bor, 02.02.2019.

dr Branislav Mihajlović,

dipl. inž. rud. u penziji

naučni saradnik

                                                                        narodni poslanik u NSRS

                                                                        odbornik u Skupštini grada Bora

ПРОДАЈОМ РТБ БОР ДРЖАВА МОЖЕ ИЗГУБИТИ ДЕСЕТ МИЛИЈАРДИ ДОЛАРА

Дана 17. јула ове године министарство привреде РС је објавило јавни позив за избор стратешког инвеститора за РТБ Бор. Тендером се предвиђа новчана докапитализација од 350 милиона америчких долара, којом  стратешки инвеститор постаје власник удела у РТБ Бор према постављеним условима. Рок за подношење пријава министарству привреде је 20. август, а предуслов за њихово разматрање је уплата депозита или достављање банкарске гаранције од милион америчких долара.

За разлику од претходне три неуспешне приватизације, ток ове приватизације ће карактерисати присуство будућег рудника Чукару Пеки у непосредној близини Бора. Иако РТБ Бор и Newsun Resources LTD., власник будућег рудника Чукару Пеки, немају никакве власничке и стратешке везе, значајан је однос постојећих рудних ресурса којима ове две компаније располажу. Компанија Nevsun Resources LTD. је само за откуп права власништва, и то над само једним делом рудног ресурса, уложила скоро 400 М$. За укупне инвестиције у отварање и експлоатацију тог дела лежишта планирају још 1 милијарду $. Шведско – канадски конзорцијум Lundin i Euro Sun Mining су прво понудили 1,2 милијарде $, а затим подигли на 1,4 милијарде $ понуду за откуп права од компаније Nevsun Resources LTD, коју је ова глатко одбила. Прелиминарне студије показују да ће укупни приход од експлоатације само једног (горњег) дела лежишта износити око 5,5 милијарди $, а профит преко 2,5 милијарди $. Процене укупног профита од експлоатације комплетног рудног лежишта Чукару Пеки нису извршене, али на основу искуства и до сада расположивих података процењује се да може достићи читавих 10 милијарди $.

РТБ Бор осим осталих рудних лежишта, која су досадашњом експлоатацијом у највећој мери већ исцрпљена, поседује рудно лежиште Борска Река, које је по својим карактеристикама врло слично рудном лежишту Чукару Пеки. По својој потенцијалности је чак за корак испред, јер је ближе површини и у центру важних  инфраструктурних објеката. По количинама и квалитету расположиве руде за експлоатацију су такође слични. РТБ Бор, на жалост, није умео да препозна потенцијалност Борске Реке и никада није озбиљно разматрао могућност његове експлоатације. Тако је и данас.

Сведоци смо апсурдне ситуације да на само неколико километара растојања имамо два врло слична рудна ресурса и по квалитету и по квантитету расположиве рудне супстанце, од којих се један, Чукару Пеки, у власништву страног капитала вреднује десетинама милијарди долара, а други, Борска Река, у власништву државе, поклања у бесцење.

И у таквој ситуацији се расписује тендер за РТБ Бор. Потенцијални стратешки партнер треба да добије за мизерну цифру од 350 М $ право за експлоатацију свих рудних ресурса, па и Борске Реке која му може донети пар десетина пута већи профит у односу на ниво почетних улагања, уз сву пратећу инфраструктуру, објекте, постројења, опрему и врло квалитетну радну снагу са стогодишњом традицијом и искуством.

Такође треба напоменути да је у програм ревитализације рудничких и реконструкцију металуршких капацитета у РТБ Бор у периоду 2011 – 2015 год. уложено око 600 М $. Та средства су инвестирана уз гаранције државе. Програм се није реализовао, предвиђени ниво производње од 80000 тона бакра годишње се остварује половично, једва на нивоу 30000 тона годишње, из године у годину са све већим подбачајима, и са губицима из текућег пословања која су се само у периоду од 2014. год.  до данас нагомилала до нивоа од око 400 М $. Тако је инвестициони програм у РТБ Бор постао највећа пропала инвестиција у новијој историји Србије, за коју су директно одговорни Благоје Спасковски, генерални директор РТБ Бор и сви председници влада РС почев од 2010. год. до данас, од којих је најодговорнији Александар Вучић.

Од јесени 2016. год. у РТБ Бор је на снази УППР, који се није успешно реализовао јер је све време његовог трајања компанија пословала са губитком, без ликвидног периода. Због неуспешно спроведеног УППР у РТБ Бор је требао бити проглашпен банкрот. Уместо тога, кренуло се са приказивањем лажних пословних резултата, који су временом све више добијали на замаху, тако да данас, у време објаве тендера, јавност је обасута информацијама о успешном пословању компаније. То изазива подозривост и сумњу у искреност намера државе да спроведе избор стратешког инвеститора за РТБ Бор по поштеним и коректним условима.

Заступам становиште да такав погубни процес распродаје виталних националних ресурса представља најкраћи пут у бананизацију државе. Свака озбиљна држава би учинила све што може да такве ресурсе задржи у својим рукама и тиме обезбеди стратешки дугорочни просперитет својих грађана. У Србији актуелна власт чини супротно – упропашћује будућност својих нараштаја зарад ускогруде личне и партијске користи. Резултат тог процеса, који у задње време добија застрашујуће размере, је да Србија убрзано постаје све сиромашнија бананизована земља јефтине радне снаге, из које беже не само стручни, млади и способни, већ и сви они који имају прилике да побегну.

Српска имовина на Косову се може отети, али се не сме поклонити

Преузето с: http://dostajebilo.rs/blog/2018/06/28/srpska-imovina-na-kosovu-se-moze-oteti-ali-se-ne-sme-pokloniti/

Стварање Југославије је заливено крвљу свих њених народа. Њено одржавање у животу преко седам деценија је такође скупо плаћено, нарочито у Другом светском рату. И кад се распала, распала се поново у крви сопствених грађана. На крају тог процеса формирано је шест независних држава, док је КиМ 2008. године једнострано прогласило независност од Србије.

Од тада до данас међународна заједница покушава да реши проблем КиМ тако што ће Србију натерати да оно што јој је 2008. год. отето призна као да се добровољно одриче од тога. Само Александар Вучић зна шта је обећао својим западним партнерима да би заузврат добио њихову подршку и жмурење на његове аутократске тенденције, кршење владавине права, људских права, уништавање институција и свакодневно поткрадање сопстених грађана и јавног новца због чега све више људи бежи из земље.

Након последње рунде дијалога о Косову и Метохији одржане у Бриселу у недељу, 24. јуна ове године, председник Србије Александар Вучић најавио да је његов циљ да сачувамо мир и да гледамо да нешто извучемо ни из чега јер нам ништа није остављено. Велики вођа нам исти дан поново прети ратом, Олујом и Бљеском, јер добро зна да се народ плаши тога. “Ако нећете да се то понови, пристаните да ја поклоним нашу имовину на КиМ и неће бити рата”. То, у ствари, Вучић поручује грађанима.

Није тачно да Србија нема ништа на КиМ и да се Вучић бори и рукама и ногама да од ништа направи нешто. Србија на КиМ има пре свега народ, уговоре, имовину, инфраструктуру, верске и историјске споменике, културну баштину. Међународно право јасно познаје једну од основних тековина ЕУ – да имовина припада власницима. То Вучићеви европски партнери јако добро знају. Право на имовину и заштита тог права јесте једно од темеља сваке државе.

Следи глобални приказ српске имовине на КиМ, према писању медија:

  1. Од укупно 1,088 милиона хектара, колика је површина КиМ-а, имовина у власништву Републике Србије, Српске православне цркве и фирми које су регистроване у Србији простире се на чак 641.072 хектара. Само тај вид српске имовине има непроцењиву вредност.
  2. Према подацима Канцеларије за Косово и Метохију, приватну имовину у власништву Срба и СПЦ чини 164.664 хектара земљишта, тачније 15 одсто територије КиМ-а, на којима се налазе станови и комерцијални објекти.
  3. Интерно расељена лица доставила су захтеве за 29.155 узурпираних станова, док је Косовска агенција за имовину навела у свом извештају само 951 комерцијални објекат који припада Србима.
  4. Спорно је и 1,24 милиона квадратних метара, колика је укупна површина службених зграда на КиМ-у.
  5. Пословне зграде простиру се на око 145.202 квадрата, објекти посебне намене заузимају 3.973 квадрата, а чак 753.915 квадратних метара потпада под друге грађевинске објекате, ресторане, одмаралишта, спортске објекте.
  6. Осим приватне, на КиМ-у се налази и имовина која је у власништву Републике Србије, која се простире на чак 319.999 хектара земљишта, на коме се налазе и објекти, али и сви други облици имовине које је до 1999. године стекла Савезна Република Југославија, односно Република Србија, општине, јавне службе.

То су стамбене зграде, станови, пословни простори, али и хартије од вредности и приходи по основу улагања државног капитала у предузећа и друге организације на територији КиМ-а. Такође, реч је и о природним богатствима, саобраћајној инфраструктури (аеродроми, путна и железничка инфраструктура), школама, болницама, пољопривредном и шумском земљишту, водним објектима.

Овде се, између осталог, убраја и државни удео Србије у привредним субјектима попут „Трепче“, у Ски центру „Брезовица“, предузећа „Лола Лешак“ из Лепосавића, „Космет превоз“… Такође, ту је и инфраструктура која припада највећим српским предузећима попут „Железница Србије“, Електропривреди (Површински копови, Термоелектране „Обилић“, Електромреже Србије, Електрокосмет, Ибар Зубин Поток), али и „Поштама Србије“, ЈП „Србијашуме“, предузећу „НИС Петрол- Југопетрол“, затим ЈП Аеродром Приштина, као и ЈП Национални парк „Шара“. Неке процене кажу да само ова имовина вреди пар стотина милијарди $.

Имовину на КиМ-у имају и бројна предузећа, која су регистрована углавном у централној Србији и која, према проценама, обухватају 156.409 хектара земљишта.

Питање слободе, безбедности и грађанских права неалбанског становништва, заштите и очувања историјских и верских објеката, као и објеката културе је од не мањег значаја од питања које се односи на статус српске имовине на КиМ, и сасвим се подразумева да се сва та питања морају решавати свеобухватно, никако сепаратно.

У свом програму и свим својим јавним наступима ДЈБ је експлицитно наводио да за сву имовину у власништву државе треба направити попис и процену, како би се у сваком моменту јасно знало са којом имовином држава располаже. На томе је посебно инсистирао Саша Радуловић док је био министар привреде у влади РС. Од 2008. год. до данас промениле су се владе Мирка Цветковића (ДС), Ивице Дачића (СПС), Александра Вучића и Ане Брнабић (СНС) а да таква процена вредности имовине којом располаже држава Србија на Косову није нити сачињена, нити икоме достављена. Незнање, неспособност или велеиздаја? Или сва три фактора заједно? Због тога се сада могу вршити само процене вредности те имовине, уместо да све чланице УН, ЕУ, сваки грађанин Србије, свако дете у Србији у школи учи и зна колика је вредност наше имовине на Косову.

Иако је укупна српска имовина на КиМ непроцењиве вредности и врло је тешко одредити износ њене новчане противвредности, процене појединих стручњака говоре да се се она креће на нивоу од око 50 до чак 500 милијарди $, али поређења ради узећемо вредност од 200 милијарди $, колико је објављено у неким гласилима.

Ако сада тај износ поделимо са седам милиона грађана уже Србије, онда вредност те имовине по становнику износи око 30 хиљада  $. На КиМ тренутно живи четири пута мање становника него у ужој Србији, тако да вредност те имовине по становнику КиМ износи око 120.000 $. Крајње поједностављено, сваком становнику уже Србије се отима око 30.000 $, а сваком становнику КиМ се поклања 120.000 $. Због тога је решавање имовинског питања изнад и испред свих осталих питања на КиМ.

Због свега тога пре него што се деси оно што се увелико спрема, желим да јавно поставим питање председнику Вучићу:

Ко Вам даје право да тргујете, односно поклањате туђу имовину непроцењиве вредности?

Ко Вас је овластио да делујете супротно Уставу и законима земље Србије и на себе преузимате надлежност Владе и делујете супротно интересима грађана Србије на КиМ?

Знате ли да ће те једног дана сићи с власти и положити рачуне грађанима Србије?

 

др Бранислав Михајловић

председник Доста је било

МЕНАЏМЕНТ РТБ БОР ОБМАЊУЈЕ ЈАВНОСТ ЛАЖНИМ ПОДАЦИМА О ИЗВОЗУ У 2017. ГОДИНИ

Живимо у држави у којој актуелна власт у континуитету пласира неистине о резултатима постигнутим током њене владавине. Свуда око нас је евидентно урушавање свих институција система и државе. Привредне активности замиру. Народ живи све горе. Међутим, у свим медијима и јавним наступима државних званичника и високих функционера пласира се лажна слика општег успеха и просперитета. Све мора бити успех, па и неуспех.

Таква слика се упорно ствара и о пословању РТБ Бор. Ја сам на овом блогу      редовно и детаљно писао о томе. Задња таква вест која је пласирана од стране пословодства компаније је да је током 2017. године РТБ Бор извезао производе у вредности 205 М$ и скоро дуплирао извоз у односу на претходну 2016. годину, када је извезао производе за 115 М$. Један од линкова на коме је објављена таква вест је:

https://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2018&mm=02&dd=18&nav_id=1360139

Даље је наведено да је купцима у иностранству извезено 32200 тона бакра, а да је купцима на домаћем тржишту испоручено 11000 тона бакра. То укупно износи 43200 тона бакра.

На конференцији за медије ГГ „Доста је било и Двери Српске – ДА ОВИ ОДУ, А ДА СЕ ОНИ НЕ ВРАТЕ одржаној дана 25. јануара ове године детаљно је образложено да није могуће у садашњим условима пословања да РТБ Бор током 2017. године произведе 43000 тона бакра, већ да је реално могуће произвести 32500 тона. То је објављено на линковима:

https://www.youtube.com/watch?v=6OobAqNlZUY

http://bor-sve.net/2018/01/25/djb-mihajlovic-izazvao-spaskovskog

Са снимка и из чланка се може видети и објашњење зашто је менаџмент РТБ Бор приказао лажне резултате пословања – да би сакрио да је и у 2017. год., као и у претходним годинама,  остварен губитак из текућег пословања и да се УППР за компанију не спроводи успешно. Такво пословање по законима Србије РТБ Бор води у банкрот, за шта и они и највиши представници власти сносе директну одговрност.

На основу свега напред наведеног, није било могуће током 2017. године пласирати на инострано тржиште 32200 тона бакра и на домаће тржиште 11000 тона. Кад би прва цифра била тачна, то би значило да је укупно произведени бакар током 2017. год. пласиран на инострано тржиште, а да на домаће тржиште није пласирано ништа. И супротно, ако је на домаће тржиште пласирано 11000 тона бакра, онда је на инострано могло да се пласира највише 21500 тона бакра, од кога би приход био највише 135 до 140 М$, што је 65 до 70 М$ мање од пријављених 205 М$.

Овакво пласирање неистина од стране менаџмента РТБ Бор, подржано од највиших претставника власти, у ситуацији када су исти ти компанију довели до ивице банкрота, имаће дугорочне негативне последице не само по компанију, већ и по Бор, Мајданпек и целу Источну Србију. Креаторе такве политике обмањивања јавности најоштрије осуђујемо, у нади да ће их кад-тад стићи заслужена казна.

 

Бор, 27. 02. 2018.                              др Бранислав Михајловић, дипл. инж. руд.

Научни сарадник,

Народни посланик

KO I ZAŠTO OD MEŠTANA BRESTOVCA, SLATINE I METOVNICE PRAVI INDIJANCE?

Početkom februara ove godine ambasador Kanade u Srbiji, njena ekselencija Kati Čaba je prilikom posete Boru izjavila da će novi rudnik Čukaru Peki, u neposrednoj blizini Bora, u ataru sela Brestovac, Šarbanovac i Metovnica, biti izgrađen „po najvišim ekološkim standardima“.

Uvidom u najnoviju raspoloživu projektnu dokumentaciju, došao sam do saznanja da projekat rudnika nije urađen po najvišim ekološkim standardima, kako je izjavljeno. Polazeći od takvih saznanja, meni je dužnost da javnosti saopštim pravu istinu o tome. Zbog toga kao ekspert za tu oblast i narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ovom prilikom odgovorno tvrdim da će realizacijom takvog projekta („Technical Report for a Preliminary Economic Assessment Update for the Timok Project, Republic of Serbia“ – november 2017.) biti nanešena velika i nenadoknadiva, trajna ekološka šteta, pre svega stanovništvu pomenutih sela.

Takođe argumentovano tvrdim da postoji neuporedivo bolje ekološko rešenje za rudnik Čukaru Peki, da kompanija Newsun Resources Ltd. zna za njega, ali da je isključivo zarad što većeg smanjenja troškova eksploatacije rudnika i povećanja profita usvojila rešenje razvoja rudnika koje je najnepovoljnije po lokalno stanovništvo.

Do sada država Srbija i lokalna uprava nisu preduzele adekvatne mere da spreče takav razvoj događaja. U izradu „Prostornog plana područja posebne namene eksploatacije mineralnih sirovina na lokalitetu rudnika Čukaru Peki u opštini Bor“ zaštita interesa lokalnog stanovništva nije na odgovarajući način zastupljena. To može imati katastrofalne dugoročne posledice.

Lokalno stanovništvo Brstovca, Slatine i Metovnice mahom čini Vlaška nacionalna manjina. Oni na ovim prostorima žive vekovima i uglavnom se bave poljoprivredom. Kada eksploatacija rude bakra bude završena, oni će i dalje ostati na svojim imanjima da obrađuju zemlju i mahom žive od nje. Zbog toga je interes pre i iznad svih interesa da se ne ugrozi njihova egzistencija.

Naši Vlasi nisu i ne smeju biti Indijanci!

Prilog: Članak sa interneta:

http://www.rtv.rs/sr_lat/drustvo/novi-rudnik-u-boru-po-najvisim-ekoloskim-standardima_891634.html